Med, matični mleč, propolis

821
- Advertisement -

Med, matični mleč, propolis

Med je gusta slatka sirupasta materija, proizvod medonosnih pčela (lat. Apis mellifera ili Apis mellifica) dobijen od sabranih voćnih i drugih sokova prerađenih u pčelinjem želucu. Izlučeni sok odložen poklopljenom saću hemijskim reakcijama pretvara se u med. Prema vrstama biljaka od koje se dobija, med se razvrstava u monoflorni (med dobijen od samo jedne vrste biljke, na primer, bagrema) i poliflorni med (med dobijen sakupljanjem nektara sa više vrsta biljaka, kao na primer, livadski med, šumski i dr.). Med je najvažniji pčelinji proizvod, poznat u ljudskoj ishrani još od praistorijskog doba. Po definiciji, med je čisti proizvod u kome nema dodataka bilo koje druge supstance.

Sastav meda

Nauka je ustanovila da med sadrži preko 70 dragocenih sastojaka, od kojih su najvažnije aromatične materije (etarska ulja), biljne boje (određuju ukus, aromu, i boju meda) i kiseline (mravlja, jabučna, vinska, mlečna). Ove materije, uz određene fermente, prirodni su konzervansi meda. Energetska vrednost 100 g meda je oko 1,5 kJ. Jedan kilogram meda ima hranljivu vrednost kao: 50 komada jaja, 3 kg ribe, 1 kg šunke, 2,5 kg telećeg mesa, 6 kg pomorandži ili 10-12 kg povrća. U medu su najzastupljeniji prosti šećeri: fruktoza i glukoza. U manjim količinama prisutna je i saharoza. Bogat je i mineralnim materijama: gvožđe, bakar, mangan, silicijum, hlor, kalcijum, kalijum, natrijum, fosfor, aluminijum, magnezijum. U medu se nalaze i kiseline: glukonska, mravlja, sirćetna, jabučna, limunska, ćilibarna i mlečna. Zbog visokog sadržaja šećera, kiseli ukus se ne primećuje. Bogat je enzimima i vitaminima B kompleksa. Prisutni su i vitamini: K, C, A.

Rok upotrebe meda je praktično neograničen. Med može da bude tečan ili kašaste konzistencije, delimično ili potpuno iskristalisan.

U 100 g meda nalazi se:

vitamin B1…. oko 5 mg
vitamin B2…. oko 40 mg
vitamin B3…. oko 0,5 mg
vitamin B6…. oko 10 mg
vitamin C…..  oko 10 mg

Sadržaj vode u medu ne bi trebalo da prelazi 20 % zbog pojave fermentacije i kvarenja. Prosečna pH vrednost je 3.

Voda(%)……………… 17.2
Fruktoza(%)…………. 38.19
Dekstroza(%)………… 31.28
Saharoza(%)…………. 1.31
Maltoza(%)…………… 7.31
Viši šećeri(%)……….. 1.50
Neodređeno(%)…….. 3.1
pH……………………… 3.91
Laktoza (%)…………..7.11
Pepeo (%)……………. 0.169
Azot (%)……………… 0.04

Med kao produkt pčela ima veoma bogat i složen sastav i kao namirnica mesto mu je na granici između hrane i leka. Glavni sastojci meda su šećeri koji čine oko 79% ukupnog sadržaja. Na osnovu ovog podatka se i zaključuje da je to pre svega složena energetska hrana. Od šećera najznačajniji su fruktoza , glukoza, saharoza, a na maltozu i druge disaharide otpada samo oko 7%. Med se zato i može brzo apsorbovati u organizmu jer sadrži visok procenat prostih šećera. Viših šećera ima oko 1, 5%.Vode u medu ima od do jedne petine. U sastav meda ulaze i kiseline: glukonska, mravlja, sirćetna, jabučna, limunska, ćilibarna i mlečna. Njih je 0, 57%. U sastav meda ulaze i min.materije: gvožđe, bakar, mangan, silicijum, hlor, kalcijum, kalijum, natrijum, fosfor, aluminijum, magnezijum.Iako ih ima u malim količinama svaki pojedinačni je od značajnog uticaja za poneke od vitalnih funkcija u čovečijem organizmu. Na primer: prisustvo kalijuma i natrijuma omogućuje normalnu jonizaciju i poboljšava rad nervnog sistema. Dalje, većina mikroelemenata koji se nalaze u medu nalaze se u čovekovoj krvi. Dokazano je da od 24 mikroelementa u krvi 22 sadrži med. Neunošenjem nekih od ovih elemenata (vanadij, gvožđe, kobalt…) narušava se proces krvotoka. Navedenih mikroelemenata ima i u voću i u povrću. Međutim, med je jedina prirodna tvorevina koja sadrži gotovo 91% svih potrebnih materija za čovekov život. Zato se i njegovim malim količinama postižu izvanredni rezultati.

Vodonik peroksid

Vodonik-peroksid u medu se aktivira razblaživanjem. Za razliku od medicinskog 3% vodonik-peroksida, u medu je prisutan u koncentraciji od svega 1 mmol/L. Gvožđe u medu oksiduje kiseonik (slobodni radikali) oslobađajući vodonik-peroksid:
C6H12O6 + H2O + O2 → C6H12O7 + H2O2

Kada se koristi u svakodnevnom životu (na primer za sanaciju rana), vodonik-peroksid se stvara razblaživanjem sa telesnim tečnostima. Tada reaguje kao antiseptik.

Kiseline

Kiselost izražena u pH vrednost meda kreće se između 3.2 i 4.5. Oko 0,5 % mede čine kiseline koje doprinose njegovom mirisu i ukusu. Organske kiseline koje se nalaze u medu uključuju i glukozne, metanske, sirćetne, mlečna, oksolova, limunske, jabukove, piroglumatske, glukozna-6-fosfatne kiseline. Nivo njihove rasprostranjenosti utiče na nepromenjenosti broja mikroorganizama. Ukoliko je pH vrednost manja mogući je blagi rast bakterija.

Nutritivne vrednosti

U 100 g meda nalazi se energetska vrednost od oko 1320 kJ dok ista količina šećera sadrži 1600 kJ. Ukupna količina ugljenih hidrata je 82.1g u 100g meda, odnosno 100g u 100g u šećeru. 1 kg meda ima hraljivost isto koliko i 50 kokošijih jaja, 3 kg ribe, 1 kg šunke, 2,5 kg telećeg mesa, 6 kg pomorandži ili 10-12 kg povrća.

Vrste meda

Amorpha Fruiticosa

Amorfin med je karakteristično crvene boje sa blagim mirisom i ukusom. Zbog specifičnog sastava cenjen je u ishrani. Područje amorfe jeste duž Save i Odre, te između Novske i Okučana, Jasenovca i Stare Gradiške. Cveta početkom juna, a retko kad dobro zamedi, možda jednom u deset godina. Crvenkasta boja upućuje na bogatstvo mineralnih sastojaka, koji opuštajuće i umirujuće deluju nakon svih napora u toku dana.

Robinia pseudoacacia

Bagremov med izrazito je svetle žute boje, blagog ugodnog mirisa i ukusa, lagan i ukusan, preporučuje se deci i rekonvalescentima. Bagrem potiče iz Severne Amerike, a njegove se šume prostiru na području panonske regije. Voli peskovita tla. Šumari ga koriste u zasadima za zaštitu od erozija. Cveta u prvoj polovini maja. U zavisnosti od reljefa i klimatskih prilika može cvetati i mediti do kraja maja. Zbog svojih osobina ubraja se u najcjenjenije vrste meda. Pomaže kod nesanice, umiruje previše nadraženi živčani sistem i otklanja posledice nagomilanog stresa. Mesecima ostaje u tekućem stanju i jedan je od vrsta meda koji se vrlo sporo kristališe zato što u sastavu sadrži više fruktoze od glukoze. Same pčele dobro i uspešno prezimljuju ako im se osigura zimovanje na bagremovom medu. Bagremov med dobar je za umirenje, kod vrtoglavice, nesanice i sličnih smetnji. Preporučuje se uzimanje s čajem od kamilice, jer se tako pojačava delovanje meda i čaja. Takođe je preporučljivo uzimanje uveče pre spavanja. Jakih i obilnih bagremovih paša za pčele nalazimo gotovo u svim kopnenim krajevima Srbije i okolnih zemalja u kojima je nekad sađen ili se proširio prirodnim putem kao vrlo prilagodljiva biljka.

Paliurus spina-christi

Dračin med žut je ili zatvoreno žut, bez mirisa, slatka, malo oporog ukusa. Brzo se kristališe u krupne kristale. Na Balkanu je dračin med specifičan za područje Dalmacije na kojem ta biljka i raste.

Phacelia tanacetifolia

Facelijin med svetložut je ili bel, ugodnog mirisa i ukusa. Spada u bolje vrste meda. Facelija cveta 16 – 20 dana.

Fagopyrum esculentum

Heljdin med – (heljda, Fagopyrum esculentum L.) najtamniji je med među cvetnim vrstama, vrlo oštrog mirisa i ukusa. Kristalizše se u srednje krupne kristale, ali ne potpuno. Heljdinog meda ima u vrlo malim količinama i specifičan je za područje. Područja u svetu poznata po proizvodnji heljdina meda jesu Minesota, Njujork, Ohajo, Pensilvanija i Viskonsin, a proizvodi se i u istočnom delu Kanade.

Salvia officinalis

Kaduljin med (kadulja ili žalfija, Salvia officinalis) – konzumira se protiv prehlada jer omogućuje lakše izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija, pa i iz želuca i jednjaka. Tako se bolesnik bolje oseća te mu se vraća apetit. Čaj s medom od kadulje ne sme se uzimati vruć, već mlak. Ljekovitost kaduljina meda ubrajamo u vodeću grupu meda za liječenje respiratornih organa i putova, kao i za jačanje imuniteta.

Castanea

Kestenov med – taman je, a tamna boja varira mu zavisno o podneblja i godine, prepoznatljivog je mirisa i izrazito karakterističnog, pomalo gorkog ouusa. Snagom svojih ličnih svojstava povoljno deluje na celokupni probavni sistem. Pdstiče rad creva, olakšava rad preopterećene jetre] i žuči te štiti želučanu i crevnu sluznicu. Kestenov med preporučuje se protiv bolesti probavnih organa: želuca, dvanaesnika, žuči i jetre. Med kestena ima izvanredno delovanje u oporavku kod žutice, posle operacije žuči i sl. Preporučuje se još uzimanje s čajem od stolisnika, kamilice, šipka i majčine dušice.

Lavandula angustifolia

Lavandin med – bogatog i ugodnog ukusa, može biti tamniji ili svetliji. Posebno se preporučuje da ga skloni polenovim alergijama uzimaju svaki dan, da organizam pripreme za veliku prolećnu izloženost polenu. Ovaj se med dobija od hiljada raznih cvetova livadnog i grmolikog bilja. Specifična struktura biljnih vrsta, posebno planinskih gde klima i paša čine med prepoznatljivim, može obeležiti i ravničarski med.

Tilia

Lipov med – bistar, gotovo proziran, ugodnog mirisa i vrlo blaga ukusa. Konzumiranje lipovog meda donosi olakšanje kod prehlada, upala disajnih i probavnih organa te nekih bubrežnih oboljenja. Neizmerno značenje ima u izbacivanju štetnih materija iz organizma jer pospešuje metabolizam. Med od lipe smiruje grčeve, primenjuje se protiv bubrežnih bolesti. Protiv prehlade, pomaže pri iskašljavanju. U Srbiji je poznato područje planine Fruške gore na kojoj se nalazi najveća površina lipove šume u Evropi. Tokom juna Fruška gora je vrlo posećena od strane pčelara. Mora se uzeti u obzir da se med od lipe ne sme davati osobama koje pate od bolesti srca i krvnih sudova, što isto tako važi i za čaj od lipe.

Raznovrne livadske biljke

Livadski med – pčelinjom strpljivošću sakupljeno bogatstvo cvetne livade. Snagom raznovrsnih sastojaka povoljno utiče na decu u razvoju, starije osobe, kao i sve one kojima je potreban oporavak i dodatna energija. Preporučuje se svakodnevna primena. Livadski med jeste med od raznog livadskog cveća pa mu je prema tome i delovanje široko. Koristi se u dnevnoj prehrani, dece i starijih osoba.

Rubus idaeus – Malinov med

Taraxacum – Maslačkov med

Quercus

Med od hrastove medljike – tamnocrvenkast je, gust i rastezljiv, slabog mirisa po hrastu, oporog ukusa, pali u grlu. Kod nas je manje cenjen, ali je traženi izvozni artikl.

Fagus

Med od bukove medljike – ima slične ali blaže izražene karakteristike kao med od hrastove medljike.

Crnogorično drvo
Med od crnogorične medljike

Abies

Med od jelove medljike – više je cenjen, zelenkaste je nijanse, ugodnog ukusa i mirisa. Spada u najcenjenije evropske medove. Skuplja se s lisnatih uši (lachnidae) od polovine juna do, zavisno od klime i specifičnog položaja, kasne jeseni.

Picea abies

Med od smrekove medljike

Melissa officinalis

Med od matičnjaka

Mentha
Metvičin med je tamnocrvenkast, jakog i oštrog slatkokiselog ukusa. Posle vrcanja brzo se kristalizuje i menja boju u tamnožutu.

Arbutus unedo

Planičin med žut je, gorkog ukusa. Planika je rasprostranjena u Sredozemlju.

Brassica napus

Repičin med – (repica, Brassica napus var. oleifera L.) svetložut je. Nakon vrcanja odmah se kristalizuje. Med repice sadrži velik broj cvetne peludi.

Rosmarinus Officinalis

Ruzmarinov med je svetao, proziran i bistar, bez mirisa, ugodnog i blagog ukusa. Nakon vrcanja pretvara se u fine sitne kristale. Kristalizacijom med ruzmarina postaje potpuno beo.

Helianthus annuus

Suncokretov med je žut, slabog mirisa po biljci, slatkog do malo trpkog ukusa. Posle vrcanja brzo se kristališe u krupne kristale i stvrdne. Suncokret je poznata uljarica. Kod nas najviše uspijeva u Banatu, te u ostalim delovima Vojvodine. Medenju pogoduje stalno, lepo vreme s dovoljno vlage u vazduhu. Kad cveta, prvo mede krajnji cvetovi, pa tek nakon 5 – 6 dana središnji.

Salix

Vrbov med u tečnom je stanju zatvorenožut s malo zelenkasta preliva. Čim se izvrca, kristališe se u sitne kristale i poprimi sivkastu boju.

Calluna vulgaris

Vreskov med je žut do tamnožut, slabog mirisa, ugodnog specifičnog ukusa. Kristališe se nakon 2 – 3 meseca. Vreska ima na području Gorskog kotara, Like (okolica Gospića), oko Duga Resa i na Kordunu. Poznato stanište vreska su kraška polja u BiH (Livanjsko, Glamočko, Kupreško).

Mešavine

Najrasprostranjeniji med današnjice je mešani med dobijen mešanjem dve ili više vrsta različitog meda. Najčešće je to mešavina sličnih vrsta sa istog područja, mada sve češće su mešavine meda sa različitih geografskih sredina i različitih biljaka. Mešani med se najčešće koristi u lekovite svrhe, gde je najveću primenu pronašao u kineskoj tradicionalnoj medicini.

Srbija je zemlja bogata bujnom vegetacijom što joj omogućava veliki proizvodni kapacitet. Iako su kapaciteti oko 10.000 t meda godišnje, u Srbiji se proizvodi između 4.000 t i 5.000 t. U zavisnosti od podneblja, proizvode se nekoliko vrsta meda. Ukoliko su klimatski uslovi pogodni u nekim delovima proizvede se i po 30kg čistog meda godišnje iz jedne košnice.

Konzumiranje meda

Med se uzima drvenom ili plastičnom kašičicom, nikako metalnom. Najbolje ga je rastvoriti u mlakoj vodi, ali nikako u toplijoj od 45 stepeni, kako ne bi izgubio hranljiva svojstva. Naime, iznad ove temperature, razgrađuju se enzimi invertaza i dijastaza, čime se gube lekovita svojstva i ostaju samo neke mineralne materije, malo termostabilnih vitamina i, naravno, šećeri. Ukoliko se med uzima direktno, treba ga malo zadržati u ustima, jer će u tom slučaju mnoge supstance biti rastvorene već u ustima i direktno će preko sluzokože biti ubačene u krvotok. Postiže se efekat sličan kao prilikom ubrizgavanja hranljivih materija injekcijom, samo što je ovaj način mnogo prijatniji.

Energetska vrednost meda je oko 1000 J, a optimalna dnevna doza se procenjuje na 100 grama, za odrasle muškarce (teške 75 kg, po standardu), podeljeno u tri uzimanja u toku dana. Ujutru se preporučuje oko 30 grama, tokom dana 40 i uveče opet 30 grama. Za žene je doza manja, srazmerno razlici u telesnoj težini, dok se deci preporučuje 50 grama dnevno. Ako tražimo dobar karbo-napitak, rastvor meda je idealan izbor. Ukoliko su nam potrebni prosti ugljeni hidati, opet se preporučuje med.

Matični mleč

Matični mleč je gusta neprozirna masa bele do bledo žućkaste boje. Ima karakterističnu aromu i oštar kiseo ukus sa slatkim akcentom. Kompleksne je hemijske strukture koju proizvode mlade pčele negovateljice. On sadrži neverovatne količine proteina, lipida, glucida, vitamina, hormona, enzima, minerala, specijalnih vitalnih faktora koji se ponašaju kao biokatalizatori u procesu ćelijske regeneracije u ljudskom telu. Iako su neki elementi nađeni u matičnoj mleči u mikrogramskim količinama, oni još uvek mogu delovati do krajnosti sa koenzimima kao katalizatori ili mogu delovati sinergistički.

Mnogobrojna proučavanja mleča pokazala su da je to komleksan i bogat sastav. Količina sastojaka mleča varira u prilično širokom dijapazonu. Konstatovano je da je mleč bogat belančevinama, ugljenim hidratima, mastima, aminokiselinama, vitaminama B-1, B-2, B-6, C, E, niacinima, pantotenskom kiselinom, biotinom, inozitolom i folskom kiselinom. (Mleč sadrži razne vitamine koji su apsolutno neophodni za razvoj pčelinjih larvi. Veliko variranje vitaminskog sadržaja zavisi od različitih faktora ali neosporan značaj imaju i raznovrsne metode analize. Ukupna količina vitamina je od 336 do 351 nanograma u 1 gramu mleča.

1g matičniog mleča sadrži sledeće:

* vitamin B1 (tiamin) – 1.5 do 7.4 mikrograma
* vitamin B2 (riboflavin) – 5.3 do 10.0 mikrograma
* vitamin B6(pirodoksin) – 2.2 do 10.2 mikrograma
* niacin (nikotinska kiselina) – 91.0 do 149.0 mikrograma
* pantontenska kiselina – 65.0 do 200.0 mikrograma
* biotin – 0.9 do 3.7 mikrograma
* inozitol – 78.0 do 150.0 mikrograma
* folna kiselina – 0.16 do 0.50 mikrograma
* vitamin C – u manjoj količini

Zbog svojih sposobnosti da jača imuni sistem i povećava otpornost organizma, matični mleč je pogodan za lečenje bronhijalne astme, bolesti jetre, mnogih kožnih bolesti. Matični mleč deluje na sve delove našeg organizma: nerve, mozak (koncentracija, sposobnost pamćenja, učenje, koordinacija pokreta), prokrvljenost i cirkulaciju i time povoljno utiče na kardiovaskularni i nervni sistem, ublažava propadanje nervnih ćelija, normalizuje krvni pritisak, usporava proces ateroskleroze, pojavu proširenih vena, infarkta i ubrzava izlečenje već postojećih kardiovaskularnih bolesti.

Propolis

Propolis (pčelinji lepak) je zajedničko ime za smesu smolastih supstanci koje pčela skuplja sa cvetova različitih biljaka. To je smolasta materija dobijena delovanjem sekretornih žlezda bogatih fermentima. Ona je specificnog izgleda, jedinstvenog nagorkog ukusa, karakterističnog i aromatičnog mirisa. Intezivnim proučavanjem utvrdjeno je da je to prirodni baktericid, anestetik, antioksidant, antiseptik, antibiotik, da deluje protiv vecine virusa ukljucujuci i virus gripa i da je odličan u borbi protiv gljivica i parazita. Pčele sakupljaju biljni materijal za proizvodnju propolisa kada se pojavi oštećenje (pukotina, otvor) na košnici, ali i pojava „uljeza“ ih podstiče na proizvodnju propolisa.Ostaci nepoželjnih gostiju u košnici (insekti, puževi, žabe) nalaženi su obloženi propolisom i izolovani, a njihovo tkivo koje nije istrulilo podstakli su naučnike da se zainteresuju za njegov sastav. Tako je utvrđeno da je propolis smolasta materija koju pčele sakupljaju iz biljnog materijala i posebnim načinom prerade stvaraju supstancu karakterističnog izgleda, boje i mirisa.

Sastav i boja propolisa zavise od biljnih vrsta sa kojih pčele prikupljaju materijal i od godišnjeg doba. Sastavljen je od 50% smole, 30% voska, 10% etarskih ulja, 5% cvetnog praha i 5% drugih supstanci. Flavonoidi u najvećoj meri utiču na dejstvo propolisa. Laboratorijskim ispitivanjima je dokazano antiinflamatorno (protivupalno), antimikrobno, antivirusno i imunostimulativno delovanje.

U pogledu hemijskog sastava propolis je vrlo kompleksna materija i zbog toga postoje velike razlike u uzorcima. Sastav nekog reprezantivnog uzorka izgledao bi ovako: voskovi 30%; smole i balzami 55%; eterična ulja 10% i oko 10% polena. U propolisu ima dosta flavonskih komponenti ciji je hemijski sastav veoma komplikovan. Boja propolisa varira od zelenkaste do braonkasto-crvene.

I pored toga što je na obicnoj temperaturi mek a na višoj lepljiv, propolis postaje čvrst i lomljjiv kada se ohladi. Hladan propolis se može mlevenjem pretvoriti u prah

Propolis je jedan od onih mudrih lekova prirode koji ubija sve što je smetnja zdravom organizmu. Istovremeno čuva zdravo tkivo i leči obolelo. Čist propolis sam je po sebi vec balzam: to je smola sa razlicitim etarskim uljima i drugim biološki aktivnim komponentama. Ukus mu je trpak i oštar, peče na jeziku, a miris karakteristican, varira od vrste do vrste, ali uvek je prijatan.

Kod nas se propolis može dobiti kao smola, ali i kao već pripremljen rastvor, najcešce alkoholni, ili uljni, pre svega namenjen deci. Postoje i propolisne masti za spoljnu upotrebu. U alkoholu se najbolje rastvaraju sve komponente propolisa, a to su: etarska ulja, kompleks flavonoida, mikroelementi, vitamini… Od svih pcelinjih eliksira, propolis je najizdržljiviji i najstabilniji. Biološka svojstva propolisa su raznovrsna. Nauka je potvrdila da propolis ubija mikroorganizme, viruse, gljivice, smanjujuci njihovu životnu sposobnost. Deluje lokalno anestetički, zaustavlja svrab i deluje umirujuće, dovoljno je namazati grudi pre spavanja propolisom alkoholaturom pa će se umiriti kašalj i obezbediti dubok san.

Propolisne masti su odlične za rane koje teško zarastaju, kao i za mnoga kožna oboljenja: opadanje kose u vidu pečata, upalu kože nastalu spoljnim nadražajem, za gljivična oboljenja kože i vlasišta, piodermiju, ekcem, seboreju, epidermofitiju (gljivična oboljenja kože i noktiju)…

Propolis ima svojstvo da koči nenormalno razmnožavanje ćelija (citostaticko delovanje) i leči dobroćudne tumore. Poznata su regenerativna, epitelizirajuca i dermatoplastička svojstva ovog balzama. On brzo obnavlja ozleđena tkiva i ubrzava njihovo zarastanje. Njegovo delovanje protiv mikroba, krvarenje, opekotine i protivupalno dejstvo izuzetno je efikasno kod svih vrsta rana, cireva, opekotina i dr. Zapaženo je delovanje propolisa kao sredstva za pojačavanje znojenja i diurezu. U nauci je poznata i kao antioksidans, antivitaminozno i antitoksicko sredstvo. U slučaju teških dijareja, gde su mnogi drugi lekovi zakazali, propolis se pojavljuje kao moćno i vrlo efikasno sredstvo, koje nema negativnih propratnih efekata. Kao vrhunski aktivni biostimulator, propolis doprinosi poboljšanju opšteg stanja organizma i povećanju telesne težine.

Propolis služi pčelama već hiljadama godina kao dezinfekciona materija (poliraju sace i oblažu zidove košnice). Za čovekov organizam je koristan zbog toga što deluje kao antibiotik na bakterije naročito za lecenje opekotina, posekotina i raznih rana na koži, pomaže i kod zubobolje, upale desni, neprijatnog zadaha, hemoroida, upale mokraćnih kanala, svraba, gastritisa…

Osnovni podaci:
Med, matični mleč, propolis
Naziv članka:
Med, matični mleč, propolis
Opis:
Med je gusta slatka sirupasta materija, proizvod medonosnih pčela
Autor:
- Advertisement -