Đurđevdan

810
- Advertisement -

Đurđevdan

- Sponzor recepta -
Baner D - Mamas (Omnico)

Srpska pravoslavna crkva i vernici slave Svetog Georgija (Đorđa) – Đurđevdan. Đurđevdan je jedna od najčešćih slava, koje se slave u Srbiji. Posle Božića, Đurđevdan koji se proslavlja 6. maja, je praznik sa najviše običaja.

Proslavljaju ga i katolici i pravoslavci, svako po svom kalendaru. Kod Srba je on poprimio i neke druge osobine, mešajući se sa prethrišćanskim kultovima Balkana, pa se zato i praznik Svetog Georgija kod Srba ne slavi isto kao u drugim hrišćanskim zemljama.

Narodna verovanja na Đurđevdan

Većina običaja odnosi se na zdravlje, plodnost, mlečnost stoke, udaju, ženidbu, a ovaj praznik se inače uzima kao granica između zime i leta.

Uoči Đurđevdana pletu se i venčići od đurđevskog cveća, đurđevka i mlečike i njime se kite kapije i ulazna vrata u kući. Zato danas obavezno ispletite jedan.

Venci iznad vrata ostaju tokom čitave godine, tačnije do sledećeg Đurđevdana. Kada se pletenje venaca završi, običaj je da se zaigra kolo po mesečini.

U nekim krajevima Srbije, odlazi se na đurđevdanski uranak. Za ovu priliku posebno se priprema jelo i piće. Mladi se na urancima opasuju vrbovim prućem da budu napredni kao vrbe, kite se zdravcem da budu zdravi i koprivom, koja treba da opeče bolest i selenom da bi im duša mirisala.

Kupanje i umivanje đurđevdanskom vodom garantovalo je zdravlje tokom čitave godine. Kupalo se na sam dan praznika, pre izlaska sunca.

Veruje se i da uoči Đurđevdana, domaćica u posudu punu vode treba da stavi razno prolećno bilje, dren, zdravac, i na kraju grabež i crveno jaje, kao i čuvarkuću koja je ostala od Uskrsa. To se zatim stavi pod ružu u bašti da prenoći, a ujutru se svi redom umivaju vodom: deca – “da budu zdrava kao dren”, devojke – “da se momci grabe oko njih”, stariji – “da budu zdravi”, domaćin – “da mu kuća bude dobro čuvana”… Svaki prema svojim potrebama i željama.

Đurđevdan je idealan za izvođenje rituala kojima se skidaju čini, tera crna magija i otklanjaju uroci nabačeni tokom prethodnih pet meseci. U tu svrhu najčešće se izvodi “ritualno umivanje”: oko posude u kojoj se farbalo prvo uskršnje jaje (crveno, naravno), obmotaju se stručci kukureka, omana i ljošćana, a potom se u nju naspe voda i ostavi da prenoći na kućnom pragu ili pored neke biljke, tako da se zorom u nju slije i rosa.

Tom vodom se na Đurđevdan umivaju svi ukućani da bi sa sebe skinuli čini, uz misao da dobro pobeđuje zlo.

Zabeležen je i običaj da devojka na Đurđevdan protrči kroz svinjac s namerom da uplaši svinje. Verovalo se da će momci, poput svinja, tada trčati oko nje i za njom.

Pre Đurđevdana ne treba selena brati ili mirisati, a na Đurđevdan svako uzme po jedan stručak te omiriše i zadene se za pojas, a devojke i mlade za đerdan. Na Đurđevdan ne valja spavati, „da ne bi bolela glava“, a ako je neko spavao „onda na Markovdan da spava na tom istom mestu“. Smatra se da na Đurđevdan deluju veštice i druge zle sile, zbog čega su seljaci palili velike vatre „da bi zaštitili sebe i selo“.

Običaji vezani za Đurđevdan se vrše pre izlaska sunca, i to često na reci, što svakako ima svoj magijski značaj. Međutim, najveći broj običaja spada u čistu magiju, kod čega onaj, koji ih vrši, nema u vidu nikakvog određenog demona ni božanstvo.

Žene i devojke donesu uveče kući „omaje“ tj. vode sa kola vodeničnoga, „da se od njih svako zlo i prljavština otrese i otpadne“, kao omaja od kola, i stave u nju različitog bilja a naročito selena, da prenoći, pa se ujutru njom kupaju u gradini pored selena i pored ostalog cveća.

Zarad plodnosti svoje stoke, da bi oduzele mleko tuđoj stoci, noću neke žene vračaju (retko muškarci), koje su gole i jašu na vratilu (obilaze oko tuđih torova). Sve to pokazuje, da je običaj veoma star. Na sličan način privlači se i poljska plodnost. Sa velikom revnošću praktikuju se i ljubavna vračanja i gatanja. Vrste gatanja i predmeti, po kojima se gata, vrlo su mnogobrojni (po hlebu, koprivama, kukavici, svinjama, rosi itd).

Kad zagrmi na Svetoga Đorđa…

Verovalo se da ako je na Đurđevdan vedro da će biti plodna godina, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša da će leto biti sušno. Kaže se u Srbiji da koliko nedelja pre Đurđevdana zagrmi, toliko će biti tovara žita te godine.

Sveti Đorđe (Georgije) se na ikonama predstavlja na konju, u vojvodskom odelu, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju. Nešto dalje od njega stoji jedna žena u gospodskom odelu. Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je „proždirala“ brojne nevine hrišćane. Sveti Đorđe ju je, po verovanju, pobedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac „neznaboštvu“. Pod pobedom koju je Sveti Đorđe odneo nad aždajom, verovatno se misli na prekid progona hrišćana, deset godina posle njegove smrti, i proglašenje hrišćanstva zvaničnom religijom Rimskog carstva od strane cara Konstantina. Žena na ikoni je možda i sama sveta Aleksandra, žena koja se tradicionalno poistovećuje sa Priskom, suprugom cara Dioklecijana, i veruje se da predstavlja simbolično mladu hrišćansku crkvu.

Druga slava u Srbiji

Po broju svečara, Đurđevdan je na drugom mestu u Srbiji posle Nikoljdana (Sveti Nikola). U vreme srpskog ropstva pod Turcima, Turci su bili odredili da im se godišnji porez plaća u dva dela: na Đurđevdan i na Mitrovdan. Nekada su ovog dana hajduci napuštali svoja mesta zimovanja, svoje jatake, i odlazili u šumu na zakazano mesto da ponovo otpočnu sa hajdukovanjem. U narodu je ostalo sećanje na tadašnje hajdukovanje, pa je ostala i izreka „Đurđev danak – hajdučki sastanak, Mitrov danak – hajdučki rastanak“.

Osnovni podaci:
Đurđevdan
Naziv članka:
Đurđevdan
Opis:
Srpska pravoslavna crkva i vernici slave Svetog Georgija, a Đurđevdan je jedna od najčešćih slava, koje se slave u Srbiji
Autor:
- Advertisement -