Drugi nazivi: Crni sljez, divlji papel, divlji slezenovac, divlji šljez, planinska sliz, slizovača
Latinski naziv: Malva silvestris
Naziv na engleskom jeziku: Malow
Opis biljke:
Crni slez je jednogodišnja ili višegodišnja biljka iz čijeg podanka izbijaju, uglavnom, polegnute, razgranjene stabljike visine do 80 cm. Listovi su okruglog, srcastog ili bubrežastog oblika, krpasti i nazubljeni na dugačkim peteljkama.
Cvetovi izbijaju iz lisnih pazušaca, imaju dvostruku čašku, a cvetni listovi imaju 3 do 5 duguljastih pruga. Boja cvetova zavisi od vrste, a kreće se od plavkaste do ružicasto-crvene. Čitava biljka je bez mirisa i neukusna, sluzavog ukusa.
Stanište:
Raste na nasipima, uz reke, na vlažnim livadama i, na poplavljenim područjima. Uzgaja se i u vrtovima.
Lekoviti deo biljke:
Za lek se beru, pre svega, listovi, a cvetovi za vreme cvatnje. Ponekad se beru koren i seme. Cvetovi se smeju brati samo po suvom vremenu, kada su potpuno otvoreni; suše se u hladu u veoma tankom sloju, a još bolje na toplom mestu.
Listovi se beru sa što kraćom peteljkom i suše u tankom sloju na prozračnom mestu. Oboleli i oštećeni listovi ne smeju se brati i upotrebljavati kao lek.
Lekovito delovanje:
Crni slez odavno se koristi za otklanjanje probavnih smetnji i rastvaranje sluzi. Čaj pripremljen na propisan način upotrebljava se za lečenje kašlja, katara, bronhitisa, promuklosti, upale ždrela, nadutosti pluća (emfizem) i kod katara pluća. Preporučuje se za lečenje griže, grčeva u želucu i crevima, bolnog mokrenja i bolnog zaustavljanja mokraće.
