Aronija

10

Aronija

- Advertisement -

Drugi nazivi: Crnoplodna aronia, aronija
Latinski naziv: Aronia Melanocarpa
Naziv na engleskom jeziku: Black Chokeberries

Opis biljke:

Aronija spada u porodicu ruža (Rosacea). Postoji nekoliko naziva za Aronia melanocarpa (crnoplodnu aroniju) kao npr. Aronia nigra, Sorbus melanocarpa, Pirus melanocarpa i Mespilus arbutifolia var. melanocarpa.

Postoje dva hibrida vrste Sorbus, naime, k sorbaronia dippelii (aronia melanocarpa k Sorbus aria; crnkastocrveni plodovi) ik sorbaronia sorbifolia (a. melanocarpa k Sorbus americana, tamnosmeđecrveni plodovi).

U prirodi aronija je listopadni grm, visine 2-3 metra visine i 2,5 metra širine. Jedna od glavnih prepoznatljivosti aronije su prelepi beli cvetovi koji se nalaze na kiticama. Cveta krajem aprila. Listovi su ovalni, nazubljenog ruba, u vegetaciji su tamnozelene boje, a u jesen dobijaju dekorativnu jarko crvenu boju.

Tek nakon razvoja listova, krajem aprila, pokazuju se prvi cvetovi. Pojedinačni cvetovi bele su boje, široki 12 mm i skupljeni u grozdove. Grozdovi se najčešće sastoje od 10 do 15, a na vrhovima mladica i od 30 cvetova. Cvetanje traje oko 10 dana, pri čemu svaki cvet pojedinačno cveta samo 5 dana. Cvetove oprašuju uglavnom pčele, ali je moguće i oprašivanje vetrom. Aronija je samooplodna biljka.

Okrugli, ljubičastocrveni plodovi koji nastaju od cvetova redovno se pojavljuju u velikom broju. Reč je o sitnim jabučastim plodovima, vrlo sličnim mušmuli. Prečnik jednog ploda iznosi 6-13,5 mm, a težina 1,0-1,5 g. Plodovi su u početku prekriveni beličastim slojem, bez kojega izgledaju kao da su lakirani. Plodovi dozrevaju u avgustu. Meso ploda ima intenzivnu crvenu boju i slatku do kiselkastu i trpku aromu koja podseća na borovnice. U plodovima nema koštica, kao u jabukama i kruškama, a semenke su sitne.

Sirup od aronije

Uzgoj aronije započeo je u bivšem SSSR-u. Još početkom 20. veka slavni ruski biolog Ivan Mičurinu je ukrštao aroniju sa vrstama Sorbus (oskoruša) i Mespilus (mušmula). Budući da su iskustva sa tom vrstom divljeg voća bila dobra, aronija je 1946. godine u SSSR-u prvi put bila priznata kao vrsta voća te preporučena za sadnju u okrugu Altaj. Sledećih se godina sadila u sve većoj količini. Tako je samo 1948. godine na području današnjeg Sankt Peterburga bilo zasađeno 20.000 sadnica, u različitim eksperimentalnim zasadima. Godine 1971. aronija je u Rusiji bila zasađena na ukupnoj površini od 5400 ha. U to vreme već se uzgajala iu Moldaviji, Belorusiji i Ukrajini.

Lekoviti deo biljke:

Plod.

Lekovito delovanje:

U bivšem SSSR-u aronija je zbog sastojaka važnih za medicinu bila svrstana u lekovito bilje. Tako se ona, na primer, koristila za proizvodnju vitaminskih tableta, ali i lekova protiv kapilarnih toksikoza, anacidnog gastritisa i krvarenja.

Plodovi aronije pomažu kod:

  • dečjih bolesti,
  • bolesti jetre i žuči,
  • upala želuca,
  • alergija,
  • kožnih bolesti,
  • regulisanja krvnog pritiska.

Aronija je odlična za pomoć pri tegobama izazvanim:

  • malokrvnosti,
  • pritiskom,
  • probavnim tegobama,
  • migrenama,
  • povišenim šećerom.

Takođe plod ove voćke, zbog svojih antioksidativnih svojstava, je odličan za ublažavanje stresa i sindroma hroničnog umora. Zanimljiv je podatak da su nakon černobilske nesreće ishranom plodovima aronije ublažavali probleme izazvane zračenjem. Nadalje, plodovi aronije prerađuju se kao sušeno voće koje je bogato aktivnim materijama vitamina P.

Aronija
Ocenite